Thor Pedersen je svoje životno iskustvo u intervjuu za Guardian opisao kao avanturu života, ali je i priznao da se osjeća kao da je posljednjih deset godina proveo “u komi”. On tvrdi da je oduvijek imao strast prema putovanjima i izazovima, a ideja za ovu misiju stigla mu je iz maila koji mu je poslao otac.
Rekao je da je u njemu bio link ka članku o ljudima koji su obišli sve zemlje svijeta, ali nitko od njih to nije uradio bez letenja. Pedersen je istaknuo da je to bio trenutak kada je sebi postavio cilj da posjeti 203 zemlje, bez ijednog leta s budžetom od 20 eura dnevno.
Svoje putovanje je započeo 10. listopada 2013. godine napustivši Dansku i svoju tadašnju djevojku, a u tim trenucima vjerovao je da će putovanje trajati četiri godine. Ipak, umjesto toga njegovo putovanje je potrajalo devet godina, devet mjeseci i 16 dana, piše Klix.ba.
“Sve se mijenjalo, a ja sam stalno bio na putu”
U svibnju 2023. godine on je završio svoju misiju, a u Kopenhagen se vratio dva mjeseca kasnije, u srpnju iste godine.
“Bilo je trenutaka kad nisam znao hoću li ikada završiti. Osjećao sam se kao da sam zarobljen u vremenskoj kapsuli. Sve se mijenjalo, a ja sam stalno bio na putu”, istaknuo je Pedersen.
Svojim putovanjem je obuhvatio korištenje vlakova, autobusa, brodova, kamiona i hodanje kroz džungle, pustinje, planine i gradove. Na tom putu se, kako tvrdi, suočavao s bolestima, birokracijom, samoćom i ljudskom dobrotom. Nakon povratka u Dansku Thor tvrdi da tek sada shvaća razmjere onoga što je uradio.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“I dalje se navikavam na ideju da ne moram više nikuda da idem, da mogu da ostanem i da sam uprkos svemu preživio. Iako sam često imao osjećaj da sam rođen bar jedan vijek prekasno, u vrijeme kada više ništa nije ostalo da se otkrije i snimi, u meni je i dalje tinjala potreba za avanturom. Godine 2013. sam otkrio da nitko nije uspio da neprekidno proputuje sve zemlje svijeta bez korištenja aviona. Bila je to šansa da učinim nešto što nitko prije mene nije”, kazao je.
Prisjetio i svog putovanja u najhladniji grad u Poljskoj, Suvalki: “Bez SIM kartice, samo s imenom i adresom na papiru, lutao sam po snijegu tražeći pomoć. Potpuni stranac mi je pružio utočište, bez ikakvog očekivanja zauzvrat”, kazao je.
Jedna od najposebnijih zemlja je bila 106. zemlja na njegovom spisku, a radi se o državi Lesoto :”Cijela država se nalazi iznad 1.400 metara nadmorske visine. U mjestu Semonkong sam se našao usred zelenih planina, svježeg zraka i kristalno čistog neba. Tu su i Maletsunyane vodopadi, gotovo 200 metara visoki vodopadi koji su sijali na suncu. I tamo sam bio potpuno sam”, tvrdi on.
Deset godina putovanja iscrpilo je dušu
Pedersen objašnjava da su tokom njegova prolaska kroz Zapadnu Afriku, tri zemlje – Gvineja, Sierra Leone i Liberija se borile sa najvećom epidemijom ebole. Ipak, već nakon sat vremena u Sierra Leoneu on je pozvan na svadbu uz glazbu, ples i osmijehe. Putovanje od deset godina bez pauze mu je kako tvrdi iscrpilo dušu.
“Nakon dvije godine sam ‘udario u zid’, ali morao sam nastaviti. Naučio sam da mi nisu potrebne stvari, već veze koje sam stvorio s ljudima širom svijeta. Sve ostalo je bilo prolazno”, navodi Thor.
Tokom svoga putovanja kako kaže Thor, bio je stalno pod pritiskom da nauči kako se snalaziti, prepoznati opasnost, komunicirati bez jezika i pronaći osnovne stvari.
“Vratio sam se sa znanjem o jezicima, geopolitici, humanitarnom radu, geografiji i najviše o sebi. Otišao sam sa 34 godine, vratio se sa 44, ali prema onome što sam proživio, možda sam mnogo stariji”, zaključio je.
Vrisak.info