Nakon nešto više od tri godine Damir Burić ponovno je trener Hajduka. Okolnosti u kojima je otišao i vratio se nećemo ponavljati, već ćemo rekapitulirati ono što on u Hajduku jest, odnosno nije ostvario, kao i to što se od njega traži, a koliko realno može.
Početak u ne baš sjajnim okolnostima
Burić je u sezonu 2015./16. ušao s dosta oslabljenom momčadi u odnosu na sezonu prije. Klub su napustili kapetan Mario Maloča, prvi strijelac Sandro Gotal i lijevi bek Goran Jozinović. Od pojačanja se, pokazat će se kasnije, pogodilo samo s Jeffersonom i Ohandzom. U takvoj atmosferi Hajduk je otvorio sezonu s 1:1 protiv Sillamae, potom je protiv Kopra primio tri gola, a u prva četiri prvenstvena kola ostvarena su samo tri remija.
Sve je upućivalo na to da je Hajduk duboko zaglibio, a najveći problem je bilo primanje velikog broja golova, što se opravdavalo odlaskom kapetana i stupa obrane. U prvih sedam utakmica Hajduk je primio čak 12 golova. Curilo je na sve strane, zabijali su Estonci, Slovenci, a obrana je izgledala toliko stabilno da je Hajduku i današnji protivnik, Istra, podario četiri komada.
No, u okršaju protiv norveškog Stromsgodseta u idućem europskom pretkolu Hajduk je pobijedio dva puta po 2:0, a u međuvremenu je u prvenstvu započeo zanimljivu seriju, koja je ostala rekordna sve do danas.
Obrana se raspala protiv Rijeke
Hajduk je pod Burićem nanizao osam utakmica bez primljenoga gola i taj rekord je još aktualan. U tom razdoblju zabilježeni su remiji 0:0 protiv Rijeke i Dinama te šest uglavnom uvjerljivih pobjeda. Ispadanje od Libereca uz užasnu igru relativno brzo je zaboravljeno, a nakon još jedne pobjede, protiv Lokomotive u prvenstvu, Split je zahvatila euforija. Hajduk je nakon dugo godina zakoračio u studeni na prvom mjestu ljestvice. U goste je stizala drugoplasirana Rijeka – i odvalila Bijelima šamar od kojeg se više nisu oporavili.
Poraz je poraz, bio on od Rijeke ili nekog slabijeg protivnika, uvijek donosi nula bodova umjesto moguća tri. Ipak, taj poraz od Rijeke je Hajduku bio nepremostiv. Iako se igralo tek 15. kolo, psiha je pukla, euforija se kroz samo 90 minuta pretvorila u depresiju, a kroz sljedećih par kola porazima od Osijeka i Dinama priča je bila zaključena. U zimskom prijelaznom roku otišli su stožerni igrači Mijo Caktaš, Andrija Balić, Goran Milović i Anton Maglica i Hajduk se više nije imao čemu nadati. Da stvari budu gore, u polufinalu Kupa ispao je od Dinama s ukupnih 6:0.
“Još jedna beskrvna i prazna srca odigrana sezona“, bila je poruka Torcide na zadnjoj domaćoj utakmici protiv Intera koju je Hajduk, usputno rečeno, izgubio. Poruka navijača je vrlo dobro ocrtala ono što se dogodilo jer malo tko nije imao dojam da je cijela sezona “stala“ u tu jednu utakmicu protiv Rijeke.
U kadru su danas samo četvorica
Treneri se često vraćaju u bivše klubove, a kada se vrate nakon kraćeg perioda od dvije-tri godine, kao u Burićevom slučaju, najčešće zateknu dobar dio stare ekipe još na okupu. Neke su im stvari poznate, imaju par igrača kojima vjeruju, a onda, često i uz pomoć tih senatora, polako upoznaju i sve ostale te kreiraju i ispunjavaju svoje zamisli.
U Hajduku je situacija potpuno drugačija i Burić gotovo da kreće od nule, kao da je došao u neki potpuno nepoznati klub. U odnosu na sezonu u kojoj je on vodio klub, tu su samo četiri igrača: Caktaš, Juranović, Bašić i Kalik. Ali među njima su dvojica koji još uvijek igraju ključne uloge te će se trener barem u početku imati na koga osloniti.
Liga prvaka imperativ
Jučer na presici je predsjednik kluba Marin Brbić objavio da Hajduk ove sezone mora izboriti kvalifikacije za Ligu prvaka. Gledatelji na Poljudu, međutim, žele gledati Hajduk koji se bori za naslov prvaka, a na taj cilj navijača Hajduka Brbić ne može utjecati.
Burić je potvrdio da je svjestan težine zadatka, ali i da izazov ne bi prihvatio da misli da je neostvariv. Na prvu, zadatak je zvučao tragikomično, ali kad se slegnu dojmovi, takav ostaje samo dio o tituli.
Proteklih dana spominjalo se kako je Burić protiv Istre u srpnju 2015. primio četiri gola. Bio je to ujedno i posljednji put kada je Hajduk u njihovim ogledima poražen. Do danas je u 15 međusobnih utakmica uzeo 14 pobjeda te jednom odigrao bez golova.
Dinamo, Rijeka i Osijek svoje su protivnike na otvaranju svladali, a danas se čeka Hajdukov odgovor. I na pobjede njihovih protivnika u HNL-u, a pogotovo na europsku katastrofu. Protiv Gzire smo svjedočili da momčad Hajduka, a posebno igrači s klupe, u takvom izdanju nisu spremni ni za HNL, a pred njima su već novi, puno konkretniji ciljevi.
Raspored nije mogao biti bolji
Hajduk je već ispao iz jednog natjecanja te će Burić to moći iskoristiti da otvori prvenstvo na pravi način i stvori barem nekakvu iskru koja bi do jeseni mogla usmjeriti momčad. Na ruku Buriću ide to što među prvim protivnicima nije nitko od rivala. U prvih pet kola Hajduk se susreće s Istrom, Varaždinom, Lokomotivom, Slavenom i Goricom te bi Burić do kraja kolovoza i okršaja s Osijekom i Dinamom već mogao posložiti redove uz minimalnu ili, uz dosta sreće, nikakvu bodovnu štetu.
Puno sreće za Hajduk u nastajanju tog idealnog scenarija i ostvarenju cilja, u konačnici, podrazumijeva i što duži boravak rivala u Europi jer samo njihovim trošenjem na više frontova Hajduk može ostvariti zacrtani plan. Burić ni u prvom mandatu na Poljudu nije imao poželjne uvjete, čak je i krenuo loše u sezonu, ali on je i dalje osoba koja kod dijela navijača Hajduka može probuditi optimizam. Za sve dublje analize – čekamo Hajduk protiv Istre večeras (20 h) na otvaranju HNL-a na Poljudu.
Vrisak.info
