Poraz na terenu, ali i na tribinama. Tako se najlakše može opisati prva utakmica hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu u Njemačkoj. No, krenimo redom. Već od ranog jutra more hrvatskih navijača je preplavilo Berlin. Svi putevi su vodili na Breitscheidplatz gdje je bilo organizirano okupljanje. Očekivao se spektakl na ulicama Berlina, spektakl smo i dobili.
Treba pohvaliti i njemačku policiju koja sitne ekscese nije pretvarala u veće skandale. Dok u Hrvatskoj organi reda često nemaju razumijevanja za navijače, Nijemci su prepoznali o čemu se radi i nisu htjeli kvariti raspoloženje, piše Niko Matičevič/Sportske novosti.
Posebno je upečatljiva bila scena kada je jedan hrvatski navijač tijekom svima omiljene pjesme “Bježite ljudi” slučajno pivom prolio policajca. U Hrvatskoj bi to značilo ekspresno udaljavanje s lica mjesta i vrlo vjerojatno uskraćivanje odlaska na stadion. Berlinski policajac se samo nasmijao, zagrlio hrvatskog navijača i nastavio svojim putem kao da se ništa nije dogodilo.
U moru hrvatskih navijača na Breitscheidplatzu, pronašla se i koja kap Španjolaca. Oni su također bili raspjevani te su se sprijatelji s Hrvatima. Tako smo jedni i drugi zajedno skandirali ime Luke Modrića te je neprestano trajalo zajedničko fotografiranje. Svi su željeli fotografiju s “protivničkim taborom”.
Posebno su prijateljski nastrojeni bili oni u dresovima Danija Olma. Nekadašnji dinamovac osvojio je sve navijače zagrebačkog kluba svojim igrama u plavom dresu pa ne čudi što je dobio ovacije po ulasku u igru. U kratkoj priči s navijačima u njegovom dresu lako je zaključiti da je Olmo na visokom glasu među Španjolcima i većina je izrazila žaljenje što nije u prvoj postavi.
Navijačko ludilo se iz fan zone, prelilo u podzemnu na putu do stadiona. Vlak koji je vozio prema stadionu nije bio dovoljan za sve navijače pa se na većini stanica čekalo po više od pet minuta kako bi se vrata nekako uspjela zatvoriti od navijača koji su popunili svaki centimetar.
Treba biti pošten i reći da su hrvatski reprezentativci navijačima dali jako malo materijala za navijanje. Ali oni trebaju dizati igrače kada im je teško
Rijetko koji stadion na prvi pogled ostavlja bez daha kao što je to Olimpijski stadion u Berlinu. Dolazak na trg ispred stadiona iskustvo je kakvo se nogometnom navijaču iz Hrvatske ne događa često. Od arhitekture i ambijenta, do popratnog sadržaja, sve je stvoreno da se navijačko iskustvo poboljša i obogati. Nešto što je u Hrvatskoj nezamislivo.
Broj navijača koji su do stadiona došli bez ulaznice također nije bio zanemariv. Da sam dobio jedan euro kadgod me netko pitao imam li kartu viška, ne bi mi trebalo dugo da isplatim put u Njemačku. No, na njihovu žalost nismo imali ono što traže.
Ulazak na stadion putem digitalnih karata je bio vrlo efikasan i 70-ak tisuća ljudi je u tren oka ušlo u krug stadiona. Tamo je ponovno dominirala pjesma hrvatskih navijača i sve je bilo spremno da se pjesma prenese i na tribine. Onda kada je pjesma trebala biti najjača, dogodilo se suprotno – ćorak.
Hrvatski navijači najglasniji su bili kada su Luka Modrić i društvo prvi put izašli na travnjak. Nakon gromoglasno otpjevane himne, uslijedila je grobna tišina. Nešto što vjerujem nitko nije očekivao.
Treba biti pošten i reći da su hrvatski reprezentativci navijačima dali jako malo materijala za navijanje. No, unatoč tome tribine trebaju biti 12. igrač i oni koji će dizati igrače kada im je teško, a protiv Španjolske to jednostavno nisu bili.
Vrisak.info