Frano Vukoja u Večernjem listu donosi priču o Kreši Mikuliću o kojem je nedavno u Grudama predstavljena knjiga.
Velik je niz Hrvata iz Hercegovine koji su u Europi i Americi napravili impresivne karijere i dobili visoka priznanja za svoj rad na svim područjima ljudskog djelovanja.
Među njima je svakako i Gruđanin Krešo Mikulić, konstruktor, izumitelj i vinar, koji živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama.
O impresivnoj karijeri Kreše Mikulića saznali smo dosta toga zahvaljujući članku Ivana Rila u Večernjem listu, a potom i u Abecedariju Hrvata Bosne i Hercegovine (kratki životopisi 2243 uspješnih i poznatih Hrvata iz BiH) u izdanju Hrvatske akademije za znanost i umjetnost BiH, čiji je ovaj uspješni Gruđanin dopisni član, piše Večernji list.
No, ovih dana iz tiska je izišla opsežna knjiga “Krešo Mikulić: životopis jednog izumitelja” autorice Milke Tice u izdanju Ogranaka Matice hrvatske u Grudama i Imotskom. Ovaj opsežni životopis na više od 400 stranca uredio je Slobodan Bobo Božić, a knjiga je tiskana u Grafotisku u Grudama.
Ovo je deseta knjiga dr. Milke Tice, književnice i znanstvenice, rođene 1954. godine u Podledincu kod Gruda, koja živi i radi u Zagrebu, gdje je i doktorirala na Filozofskom fakultetu. Riječ je o doista vrijednom izdanju koje podrobno opisuje zanimljiv život i impresivnu karijeru Kreše Mikulića.
U proslovu ove knjige autorica naglašava: “Ovo je priča o Kreši Mikuliću, rođenom Mamićaninu s američkom adresom, sinu Nikole Mikulića, nadimka Škorić, i Ruže rođene Petric, zvane Petričuša. Rođen je na planini Vučipolje, u općini Posušje, 13. rujna 1934. godine, kao osmo, odnosno šesto živo dijete, od njih jedanaestero, u siromašnoj, ali poštenoj vrijednoj hercegovačkoj obitelji. Odmalena je iskusio i muku i radost života. Bistro, napredno dijete rano je naučilo što je borba za opstanak.”
Milka Tica dalje navodi da je Krešo prva slova susreo u osnovnoj školi kod Dreče, u privatnoj kući u Cerovu Docu kod Gruda. Rastao je u Borajni kod Gruda. Malu maturu završio je u Širokom Brijegu, a srednju elektrotehničku školu pohađao je u Sarajevu, gdje je završio stolarski zanat.
Zbog ljubavi prema gimnastici preselio se u Zagreb u kojem je završio elektrotehničku školu. Studij elektrotehnike upisao je 1956. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, a završio 1960. godine, stekavši zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike. Njegova ljubav prema drvodjelstvu još živi u sobnom namještaju izdjeljanom za svadbeni dar sestri Nadi Mikulić, udanoj Brzica.
Radio je u filmskom poduzeću Jadran film, odnosno Dubrava film, u Zagrebu, te u poduzeću Rade Končar. Mila Tica naglašava: “Zbog stalnog straha od Udbe napustio je zemlju 1967. godine i preselio se u Kanadu. Kanadske nesnošljivo hladne zime, kao i težnja za napretkom, ubrzali su Krešino preseljenje iz Winnipega u Chicago u kojem je obavljao poslove projektanta u tvrtki koja je razvijala sustave za nuklearne elektrane. Tjeran čikaškim vjetrovima i vlastitim nemirnim duhom, ubrzo se preselio u Cincinnati. U tome je gradu Krešo Mikulić svu svoju životnu mudrost, znanje i tehničke vještine ugradio u nove izume.”
Izumitelj iz Gruda Mikulić radio je u više različitih kompanija. Krešin motor ugrađen je u rashladni sustav na višecijevnom raketnom bacaču CROATALE, kao i motor za radarski sustav u zrakoplov AWACS. Dao je značajan doprinos razvoju američke zrakoplovne industrije. Za mlazni američki bombarder B-1 projektirao je crpku za gorivo.
Njegovo rješenje crpke za gorivo mlaznog bombardera B-1 izloženo je u Muzeju zrakoplovstva u Daytonu! Za helikopter Black Hawk izradio je elektromotor za upravljanje propelerom u slučaju blokade.
Projektirao je sustave za testiranje motora na bolidima Formule 1., ispitivao je gravitacijske sile automobilskih motora kompanije Ferrari, a bio je angažiran i za poslove u japanskoj kompaniji Honda. Radio je i na motoru zrakoplova za američkog predsjednika!
U 91. godini života živi u Cincinnatiju, otac je Jasenke, Andree i Kreše. Zasadio je vinograd na 25 hektara zemljišta, na kojima ima sedam tisuća trsova, te u Cincinnatiju podigao vinariju s 12 vrsta vina i otvorio restoran “Vinoklet” s oko 500 sjedećih mjesta.
Ministarstvo poljoprivrede američke države Ohio u više je navrata nagradilo njegova vina za izvrsnost. U njegovu restoranu održavaju se mnogi znanstveni skupovi i razne zabave. Svakog rujna od 1998. Krešo organizira svjetski poznati Festival umjetnosti i vina na kojem se okupi više od 12.000 gostiju! Na tom festivalu promovira i vjerski turizam u Međugorju.
Zbog njegova golemog doprinosa društvu grad Cincinnati, okrug Colerain, u američkoj saveznoj državi Ohio, 10. studenog 2021. proglasio je Danom Kreše Mikulića, a primljen je i u Kuću slavnih Gospodarske komore grada Cincinnatija, okruga Coleraina.
Milka Tica u svojoj knjizi o Kreši naglašava: “Danas, iako u kasnim godinama, postojan je kao stijena rodne grude. Kao i u mladosti, pun je ideja, mašte i želje za daljnjim ostvarenjima.”
Autorica knjige ističe da Krešo dva puta godišnje doleti u Hercegovinu, svrati na more, obiđe rodbinu i svoje rodno Vučipolje. Sjeća se Krešinih riječi za jednog susreta s njim u Zagrebu: “Ne znam, nešto me vuče dolje.
Obje su mi zemlje drage, ali više sam Hrvat nego Amerikanac!” Milka Tica dalje kaže: “Te su riječi dodirnule moje srce i pobudile zanimanje za životni put toga Mamićanina, vrsnog umjetnika života ‘hrvatskog Einsteina’, kako ga prijatelji zovu od milja! Priča nije zapisana. Ostala je čekati neko drugo vrijeme. Godine 2023. ponovno sam susrela Krešu zahvaljujući Slobodanu Bobi Božiću, mužu Krešine sestrane (nećakinje) Blaženke Brzica Božić. Bobo je prepoznao vrijednost Krešine životne priče pa me stalno poticao na pisanje. Odbijala samo zbog straha, pitala se hoću li ja to moći. A onda, popustila sam pred Bobinim nagovorom.
Pristala na susret. Na zajedničkom izletu u Vučipolje ušla sam u Krešinu priču. Saslušala njegova kazivanja. Vidjela ga kao gorostasa pred zidinama rodne kuće slamarice. Osjetila uskrsnuće njegova sjećanja. I na kraju pomislila, treba se pokloniti njegovu životu pred njim samim. On je bio svjestan snage svoje priče.”
Milka Tica ističe emotivne Krešine riječi izrečene u njemu dragom Vučipolju: “Trčao sam ovim poljem kao dragušica (munja). Bio sam mlad, pun snage i snova. Od dragosti, jednom prilikom pretrčao sam cijelo Vučipolje, dubio na rukama i razgovarao sa zvijezdama!”
Na Vučipolju priča se zakotrljala, a Milka ističe: “Sva je izrasla iz Krešina kazivanja. Stoga i jest zapisana u prvom licu. Krešina priča ili knjiga ‘Krešo Mikulić: život jednog izumitelja’ zrcalo je svih drugih svjetskih uglednika izniklih na tlu Hercegovine, koje je želja za boljim životom rasula svijetom. Život su uspješno ostvarili, ali u dubini duše svi oni znaju da dublje ljubavi od ljubavi prema rodnoj grudi, baštini svojoj, nisu nikad doživjeli.”
Brojni znanstvenici koji su surađivali s Krešom Mikulićem puni su riječi hvale o impresivnom znanstvenom radu “hrvatskog Einsteina” iz Gruda. Krešo je vrlo aktivan član velike hrvatske zajednice u Americi.
Fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, upoznao je Krešu za svog pastoralnog djelovanja u SAD-u. O Kreši kaže: “Ja kao kršćanin vjerujem da su Božji zahvati uvijek s malenima, poniznima. Velike stvari dolaze iz malih mjesta, od nepoznatih imena. Velika otkrića nastala su u podrumima, u garažama nepoznatih.
Vrisak.info
