Pojedini sarajevski mediji zadnjih dana su uložili mnogo napora kako bi neutralizirali pozitivne dojmove prijedloga reforme Izbornog zakona koji je došao iz Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI).
Tim povodom otvoreno pismo medijima su poslali autori spomenutog prijedloga reforme Izbornog zakona Milan Sitarski i Ivan Vukoja koji su naveli kako je analize sarajevskih medija podržavanje i reproduciranje unitarističko-šovinističkog narativa o Hrvatima u BiH i njihovim konstitutivnim pravima.
– Iz sadržaja i strukture „analize“ razvidno je kako primarni motiv nije bila analiza IDPI-jevog prijedloga izmjena Izbornog zakona (IZ), nego njegova javna diskreditacija u kontekstu i na tragu već spomenutog narativa. Stoga, smatramo nužnim, najprije, iz perspektive konkretnog ustavno-pravnog poretka te ključnih političkih odnosa u BiH, pokušati objasniti unitarističko-šovinistički narativ. Zagovornici spomenutog narativa nikad nisu prihvatili činjenicu da su Hrvati konstitutivan narod u BiH i da kao takvi trebaju biti jednakopravni s Bošnjacima i Srbima u Domu naroda, Predsjedništvu BiH, Vijeću ministara, Vladi FBiH, Ustavnom sudu BiH, itd. Hrvatska konstitutivnost i jednakopravnost moguće su jedino ako u spomenutim tijelima i institucijama dužnosti obnašaju legitimni hrvatski politički predstavnici, odnosno politički predstavnici koji nose hrvatski izborni legitimitet. Legitimni politički predstavnici su conditio sine qua non konstitutivnosti i jednakopravnosti, ne samo Hrvata, nego i Bošnjaka i Srba. Ako nema legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda onda svi ostali institucionalni aranžmani i mehanizmi zapisani u Daytonskom mirovnom sporazumu (DMS) i Ustavu BiH nemaju nikakvog smisla. Relativiziranjem, zaobilaženjem i negiranjem legitimnog predstavljanja Hrvata, Bošnjaka i Srba relativizira se, zaobilazi i negira DMS i Ustav BiH, odnosno urušava kompletna arhitektura DMS-a i Ustava BiH – napisali su, te nastavili:
-Potvrdio je to i Ustavni sud BiH svojom „odlukom o konstitutivnosti“ iz 2000. godine u kojoj je konstitutivnost (odnosno jednakopravnost, odnosno legitimno predstavljanje) definirao kao temeljno ili krovno načelo Ustava BiH. Dakle, u okvirima DMS-a i Ustavu BiH sve se može mijenjati i o svemu se može pregovarati osim o legitimnom predstavljanju. Legitimno predstavljanje Bošnjaka, Hrvata i Srba je bit, duh DMS-a i postojećeg Ustava BiH. Svaki oblik onemogućavanja legitimnog predstavljanja Bošnjaka, Hrvata i Srba u institucijama i tijelima vlasti koje je Ustav BiH namijenio predstavljanju konstitutivnih naroda, izravno je kršenje DMS-a, rušenje postojećeg ustavno-pravnog poretka, negiranje pravne države i nepoštivanje vladavine prava. Politički je legitimno, na primjer, tražiti povećanje ili smanjenje ovlasti Doma naroda, ili pak uvođenje Kluba Ostalih u Dom naroda PSBiH. Legitimno je zagovarati povećanje ili smanjenje ovlasti Predsjedništva BiH, ili pak uvođenje četvrtog člana u Predsjedništvo BiH. Politički je legitimno tražiti i ukidanje Doma naroda i Predsjedništva BiH; politički je legitimno tražiti i ukidanje dva postojeća entiteta, kao što je legitimno i zagovarati formiranje „trećeg entiteta“. Sve su to legitimni politički zahtjevi, ukoliko se pokušavaju postići kroz legalne i legitimne demokratske procedure i aktivnosti, kroz poštivanje Ustava BiH i pravne države (vladavine prava).
Ali, sve dok postoje tijela i institucije kao što su DN ili tročlano Predsjedništvo BiH, apsolutno je nužno u tim tijelima i institucijama osigurati legitimno predstavljanje Bošnjaka, Hrvata i Srba. Ukoliko se želi ostati u okvirima pravne države (vladavine prava) to se ne smije dovoditi u pitanje, niti se o tome trebaju voditi politički pregovori. Ponavljamo, mogu se dovoditi u pitanje sama ta tijela i institucije, mogu se voditi politički pregovori o smanjenju ili povećanju njihovih ovlasti, ali sve dok spomenuta tijela i institucije postoje u Ustavu BiH apsolutno je nužno osigurati legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda u njima. Svaki oblik i čin onemogućavanja legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda nužno je okarakterizirati i sankcionirati kao kršenje DMS-a i Ustava BiH. Pri tom, treba naglasiti, kako nisu sva tri konstitutivna naroda u istom položaju u odnosu na načelo legitimnog predstavljanja. Srbi imaju svoje legitimne predstavnike i u DN PSBiH i u Predsjedništvu BiH.
Bošnjaci također imaju svoje legitimne predstavnike u DN i PFBiH i PSBiH te u Predsjedništvu BiH. Jedino Hrvati, kao jedan od tri konstitutivna naroda, nemaju svoje legitimne predstavnike u Predsjedništvu BiH, kao ni u dijelu Kluba Hrvata u DN FBiH. Pogrešnim i zlonamjernim tumačenjem Izbornog zakona i Ustava BiH pokušava se opravdati činjenica da Bošnjaci biraju predstavnike Hrvata, odnosno da su Hrvatski član predsjedništva BiH i neki članovi Kluba Hrvata DN FBiH izraz većinske bošnjačke izborne volje. Više od 95% glasova koje je dobio sadašnji (2018—2022.) „Hrvatski član Predsjedništva BiH“ potječe od birača koji se na službenom popisu stanovništva nisu izjasnili kao Hrvati. Neporecivo je dokazano da je trenutni Hrvatski član Predsjedništva BiH izraz većinske bošnjačke izborne volje te da su Hrvati imali manje od 5% utjecaja na izbor Hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Moguća je i situacija da svi Hrvati s pravom glasa u FBiH glasuju, na primjer, za kandidata A za Hrvatskog člana Predsjedništva BiH (HČPrBiH), a da pri tom bude izabran kandidat B za kojeg su u 100% udjelu glasovali Bošnjaci. Pored kontrole nad izborom HČPrBiH, postojeći IZ BiH Bošnjacima (bošnjačkoj izbornoj volji) omogućava i punu kontrolu DN PFBiH, a preko toga i punu kontrolu nad izborom Predsjednika i dva dopredsjednika FBiH te Vlade FBiH – naglasili su u pismu.
Ukoliko ne dođe do promjena IZ BiH sukladno odlukama Ustavnog suda BiH, struktura vlasti nakon Općih izbora 2022. godine, iz pozicije izborne volje tri
konstitutivna naroda, mogla bi biti slijedeća:
Predsjedništvo BiH – Bošnjaci 2/3, Srbi 1/3, Hrvati 0/3
Zastupnički dom FBiH – Bošnjaci 70,40%, Hrvati 22,44%, Srbi 2,55%, „Ostali“ 4,61%; posredno: Bošnjaci 100%
Dom naroda FBiH – Bošnjaci imaju „kontrolni paket“ u sva četiri kluba (klubovi Bošnjaka, Hrvata, Srba i Ostalih) i više od 2/3 na razini cijelog DN FBiH,
Predsjednik i dva dopredsjednika – Bošnjaci 100%, Hrvati 0%, Srbi 0%, Ostali 0%
Vlada FBiH – Bošnjaci 100%, Hrvati 0%, Srbi 0%, Ostali 0%.
Činjenica da neki kandidat koji je izraz bošnjačke izborne volje može osobno biti Hrvat ili Srbin po nacionalnosti, ili pak dolaziti iz reda „ostalih naroda i građana“, nema apsolutno nikakav utjecaj na raspodjelu moći i vlasti između konstitutivnih naroda. Izvor političke moći i legitimiteta vlasti je u onima koji biraju a ne u onima koji su izabrani. Predstavnici predstavljaju i zastupaju političke i svake druge interese onih koji su ih izabrali. Svaki kandidat koji je izraz bošnjačke izborne volje je bošnjački predstavnik i zastupnik bošnjačkih interesa, neovisno o tome kako se on kao pojedinac nacionalno izjašnjava. Umjesto da javno osude brutalno kršenje načela legitimnog predstavljanja pri izboru HČPrBiH te klubova Hrvata, Srba i Ostalih u DN PFBiH, ogromna većina sarajevskih medija sustavno relativizira i negira to načelo te stvara narativ kako je kršenje načela legitimnog predstavljanja Hrvata ne samo opravdano i prihvatljivo, nego i izraz patriotizma i svojevrsne ideološke superiornosti. Pri tom se predstavljaju i kao vrijednosno i politički neutralni prema sva tri konstitutivna naroda i njihovim pravima, što je notorna laž.
Takav stav, naime, nije neutralan prema Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i „Ostalima“ nego je očito i naglašeno pristran. Takvim stavom i djelovanjem se umanjuju politička prava Hrvatima, Srbima i „Ostalima“ u FBiH, a Bošnjacima se uvećavaju. Hrvate, Srbe i „Ostale“ u FBiH se razvlašćuje i otima im se politička moć, a istovremeno se politički ojačava Bošnjake i osigurava im se uvećanje političke moći i vlasti ne samo u FBiH, nego i u BiH u cjelini.
Činjenica da novinar jednog od utjecajnijih news portala ne razumije temeljna načela Ustava BiH, kao i da mu nisu jasni politološki i politički razlozi zbog kojih su federalizam i konsocijacijska demokracija optimalan oblik uređenja postkonfliktnih i ostalih složenih i podijeljenih društava poput Belgije, Sjeverne Irske, Južnog Tirola i drugih, porazna je iz perspektive medijske i političke kulture u BiH. Ali da to ne razumije, ili ne želi razumjeti, ogromna većina vodećih bošnjačkih i takozvanih probosanskih političara, politologa, ustavno-pravnih stručnjaka, novinara i NVO aktivista pokazatelj je duboke društveno-političke i moralne krize u kojoj se BiH nalazi. Ključna je komponenta te sustavne krize nepostojanje temeljnog društvenog konsenzusa o samome karakteru države i njezina Ustava. Dodatni problem u razumijevanju i funkcioniranju bosanskohercegovačkog društva i države predstavljaju stajališta i aktivnosti pojedinih „stranih stručnjaka“ kojima je osnovna svrha dodatno legitimiranje unitarističko-šovinističkog narativa i stvaranje privida o tome kako taj narativ ima širu međunarodnu podršku, kako stručnih tako i političkih javnosti.
Jedan od istaknutijih predstavnika te grupacije je Joseph Marko. Samo par dana nakon vlastite „analize“ IDPI-jevog prijedloga izmjena IZ, sarajevski portal objavljuje tekst „Austrijski ekspert: Reforma Izbornog zakona u BiH nije više neophodna“. Tekst je zapravo prenijet s portala Deutsche Welle, odnosno iz austrijskog Standarda gdje je izvorno objavljen. U tekstu se navodi kako je prof. dr. Joseph Marko stručnjak za ustavno pravo iz Graza, osnivač Kompetentnog centra za Jugoistočnu Evropu (Kompetenzzentrum Südosteuropa) i ekspert za Ustav Bosne i Hercegovine. Za bolje razumijevanje lika i djela „austrijskog eksperta“ treba spomenuti kako je J. Marko svojedobno bio i ekspert Venecijanske komisije te sudac Ustavnog suda BiH. Po zahtjevu tadašnjeg Visokog predstavnika u BiH Carla Bildta, Venecijanska komisija je 1996. godine u Strasbourgu dala pozitivno Mišljenje o usuglašenosti ustava entiteta RS i FBiH s Ustavom BiH. Po zahtjevu tadašnjeg Bošnjačkog člana i predsjedatelja Predsjedništva BiH, Ustavni sud BiH je 2000. godine donio Odluku o konstitutivnosti naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba – na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. Suprotno spomenutom mišljenju Venecijanske komisije, Ustavni sud BiH dao je negativno mišljenje o usuglašenosti ustava entiteta s Ustavom BiH, odnosno određene članke ustava RS-a i FBiH proglasio neustavnim. Dva bošnjačka i tri strana suca su bila za Odluku, a dva hrvatska i dva srpska protiv. Zanimljivo je uočiti da je J. Marko 1996. godine bio član radne skupine Venecijanske komisije, a 2000. godine jedan od tri strana suca Ustavnog suda BiH, odnosno sudac izvjestitelj u predmetu po spomenutom zahtjevu A.Izetbegovića. Umjesto da bude izuzet u donošenju navedene odluke Ustavnog suda BiH, jer se o predmetnom pitanju već ranije izjasnio, Joseph Marko je dobio status suca izvjestitelja.
Kao sudac izvjestitelj sačinio je Prijedlog odluke o konstitutivnosti naroda koji je dijametralno suprotan Mišljenju koje je četiri godine ranije zastupao i donio kao član radne skupine Venecijanske komisije!?!?! Što to govori o „austrijskom ekspertu“, zaključite sami.
Vukoja i Sitarski naglašavaju kako je negiranje konstitutivnosti naroda u funkciji velikobošnjačkog nacionalizma.
-Prije bavljenja samim Prijedlogom smatrali smo nužnim pojasniti javni narativ koji služi kao dominantni referentni okvir ili kontekst unutar kojeg se IDPI-jev prijedlog tumači u dijelu bosanskohercegovačke javnosti koji ne želi prihvatiti ustavnu činjenicu da je BiH država u kojoj su Bošnjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni i jednakopravni narodi. Negiranje konstitutivnosti, pri tom, ima sasvim različita značenja i posljedice za svaki od tri konstitutivna naroda. Političkim Srbima u BiH konstitutivnost naroda nije primarna zato jer su i pravno i stvarno vlastitu konstitutivnost operacionalizirali kroz entitet Republika Srpska. Ukidanjem konstitutivnosti i pretvaranjem daytonske BiH u takozvanu građansku državu, BiH bi se od federacije tri konstitutivna naroda pretvorila u konfederaciju dva „građanska“ entiteta. Političkim Srbima ta opcija pojednostavljuje upravljanje cijelim entitetom RS i legitimira neki budući referendum o neovisnosti. Ukidanje konstitutivnosti, dakle, političkim Srbima otvara mogućnost realizacije njihovog maksimalističkog nacionalnog cilja: RS kao samostalna država ili dio državne zajednice sa Srbijom. Politički Bošnjaci u ukidanju konstitutivnosti naroda vide mogućnost da zbog demografske nadmoći postanu „demokratska“ većina i na razini FBiH i na razini cijele BiH te da, u eventualnom drugom krugu takvog plana, s tih pozicija krenu u proces ukidanja entiteta i pretvaranja cijele BiH u bošnjačku nacionalnu državu.
Ukidanje konstitutivnosti, dakle, političkim Bošnjacima otvara mogućnost realizacije njihovog maksimalističkog nacionalnog cilja kroz tri faze: 1) FBiH kao građanski entitet s dominantnom bošnjačkom većinom; 2) BiH kao građanska država s prostom bošnjačkom većinom; 3) BiH kao bošnjačka nacionalna država. jedni i drugi imaju institucionalne mehanizme i političke resurse za očuvanje i razvoj vlastitog nacionalnog i političkog subjektiviteta. Politički Srbi se primarno oslanjanju na RS i njene nadležnosti, a politički Bošnjaci na činjenicu da već sada čine 70,4% građana na razini FBiH i 50,1% na razini cijele BiH te na procjene da će se njihova brojčana nadmoć vremenom povećavati kako na razini entiteta FBiH tako i na razini države.
Od tri konstitutivna naroda jedino bi Hrvati gubitkom ustavne pozicije konstitutivnosti odmah izgubili sve mehanizme zaštite vlastitih vitalnih nacionalnih interesa. Ukidanjem konstitutivnosti, nad Hrvatima u BiH bio bi izvršen institucionalni i svojevrstan politički genocid, eliminiranje Hrvata kao političkog naroda. Stoga smo zagovarateljima i protagonistima unitarističke ideologije i agende pridodali i šovinističku odrednicu. Zagovaranje i provođenje dekonstituiranja Hrvata u BiH s pravom se može smatrati šovinističkom politikom i praksom – zaključili su.
Vrisak.info
