Rijetko koje stvari u životu mogu ujediniti ljude kao sport. Bilo da se radi o nogometu, rukometu, tenisu, skijanju i sl. Pratili smo naše sportaše na svim sportskim borilištima. Slavili smo zbog njih, plakali, ali i osjećali ponos. Donijeli su nam mnogo dobrih rezultata, kao i medalja s Olimpijskih igara. Ipak, nismo ni slutili kakvo će nam ljeto donijeti 2018. godina.
Piše: Ivan Marijanović/RTV HB
Na današnji dan 2018. godine Hrvatska nogometna reprezentacija igrala je najvažniju utakmicu u svojoj povijesti. Utakmicu u kojoj je nitko, osim nas, nije vidio. Nitko im nije davao velike šanse. Možda je Hrvatska svojim rezultatima u Japanu i Koreji (2002.), Njemačkoj (2006.) i Brazilu (2014.) davala za pravo bookmakerima i velikim pesimistima. No, kao da se zaboravila Francuska (1998.) i osvajanje trećeg mjesta. Točno dvije i pol godine nakon završetka krvavog Domovinskog rata. Tada je Hrvatska iznenadila svijet, bila blizu finala protiv Brazila, ali dva pogotka Thurama (njegova jedina dva za reprezentaciju u karijeri) zaustavila su taj čarobni pohod.
Pred svako Svjetsko prvenstvo u svim zemljama čije reprezentacije nastupaju, nastaje euforija. Tako je bilo i kod nas. Teško, ali ipak izboreno prvenstvo bilo je još jedna prilika za popravljanje niza loših rezultata u kojima se reprezentacija nalazila. Kako stvari ne bi tekle glatko pobrinuli su se Peru i Brazil na prijateljskim utakmicama, kao i blaga predstava protiv Senegala. Pritisak na igračima i treneru Daliću bio je velik kao neboder.
U grupnoj fazi Hrvatska je krenula sigurnom pobjedom protiv Nigerije 2:0. Slijedila je utakmica protiv Argentina, koja je glasila za favorita za osvajanje prvenstva. Sjajnom igrom Hrvatska je zadala Argentincima „šamar“ i rezultatom 3:0 osigurala plasman dalje. Taj udarac je bio toliko jak, da je i sam Messi „zaboravio“ čestitati protivnicima na pobjedi i brzo pobjegao prema svlačionici. Pobjedom protiv Islanda od 2:1, Hrvatska je zacementirala prvo mjesto i osigurala osminu finala protiv Danaca. Žilavi Danci zadavali su Hrvatskoj mnogo problema, odveli utakmicu na jedanaesterce, ali ipak jaka volja i preciznost bili su na strani Vatrenih. Možda je tako i zadovoljena pravda iz 2008. i nesretnog ispadanja od Turske na isti način. Sljedeća na redu bila je Rusija. Zemlja domaćin, kao da je kopirala igru Danske, samo što je ova utakmica završila 2:2, a ne 1:1 kao u osmini finala. Ipak, Hrvatska na isti način ponovno prolazi dalje i izjednačava najbolji rezultat s onim od prije točno 20 godina.
Došlo je na red polufinale i dvoboj s Engleskom. Zemlja koja je poznata po podcjenjivanju, kao da je zaboravila kako je povijest učiteljica života. Zaboravili su na onaj poraz na Wembleyu kojim nisu otišli na Euro 2008., kao i poraz od 2:0 na Maksimiru kada je Vatrenima pomogla „maksimirska krtica“. Iako su Englezi poveli golom Trippiera iz slobodnog, Hrvatska se nije predala i golom Perišića izborila treće produžetke zaredom. Pred kraj drugog produžetka, Mandžukić pogađa gol i Hrvatska odlazi u finale Svjetskog prvenstva.
U finalu su Hrvatsku čekali Francuzi. Bolna točka u svim momčadskim sportovima. Nedjelja je 15. srpnja 2018. Vrijeme staje u svim dijelovima svijeta gdje se nalaze Hrvati. Zaboravljaju se životni problemi, krediti, stanja u državama u kojim žive i sl. Euforija je zavladala. Mnogi rekviziti isplivali su na površinu, sve su prekrivale crveno – bijele kockice. Sve utakmice na Svjetskom su praćene organizirano, uz svaku sljedeću utakmicu bilo je sve više ljudi. Finale je ipak bilo nešto drugo. Taj dan „najljepšu sporednu stvar na svijetu“ pratili su i oni kojima nogomet nije bio zanimljiv. Navijačke pjesme odzvanjale su u svim gradovima gdje su se nalazili Hrvati. Svi su iščekivali početak finala na stadionu Lužnjiki. Čim je Nestor Pitana dao znak za početak, srca su počela sve jače lupati. Francuzi su poveli autogolom Mandžukića. Ipak, to nije pokolebalo Vatrene i Perišić ubrzo poravnava rezultat. No, Francuzi ponovno uzvraćaju golom Griezmanna iz jedanaesterca nakon konzultacija s VAR sobom. To je dosta poremetilo Vatrene koji su u drugom poluvremenu primili još dva gola od strane Pogbe i Mbappea. Mandžukić se iskupio za autogol i smanjio na 4:2, ali više snage za povratak nije bilo.
Francuska je tako postala prvak svijeta drugi put, baš i te 1998. godine. Posljednji zvižduk donio je dosta suza i tužnih lica, ali su oni vrlo brzo prerasli u osmijehe i ponos. Iako im nitko nije davao velike izglede, Vatreni su stigli do finala i odigrali mušku utakmicu. Nakon utakmice počela je i kiša. Kao da je i nebo plakalo zbog poraza. Luka Modrić dobio je nagradu za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva, ali se na njegovom izrazu lica jasno vidjelo kako bi se te nagrade rado odrekao za titulu prvaka svijeta. Doček sutradan u Zagrebu izgledao je kao da su osvojili sami vrh svijeta. Više od pola milijuna ljudi ih je dočekalo od Zračne luke pa sve do Trga bana Jelačića. Uz pjesmu i veselje poslana je najljepša moguća slika u svijet, za razliku od Francuza koji su svoje ljubimce dočekali u raznim navijačkim sukobima gdje je bilo ozlijeđenih.
Ljeto 2018. donijelo je mnogo radosti i veselja hrvatskom narodu. Na neke trenutke zaboravili su na sve nedaće koje su ih mučile. Hoće li takva biti i kasna jesen i početak zime? To ćemo saznati krajem godine. Novo prvenstvo, nova šansa. Isti izbornik, igrački sastav unaprijeđen. Euforije neće nedostajati, optimizam se vuče još od Rusije. A u nogometu je sve moguće, baš kao i prošlo prvenstvo. Možda je Katar prilika da Hrvatska reprezentacija iznad svog grba na dresu prišije prvu zvjezdicu. Tko zna?
Vrisak.info
