Na području Parka prirode Blidinje, na dvije velike nekropole i još nekoliko različitih lokacija, nalaze se kameni spavači srednjovjekovlja – kršćanski nadgrobni spomenici iz razdoblja od 12. – 14. stoljeća; stećci koji svojom ljepotom i poviješću prkose zubu vremena i svjedoče nam o nekim drugim minulim stoljećima.
Visok stupanj promocije arheoloških lokaliteta koji daju uvid u povijest nekog kraja svakako poboljšavaju kvalitetu razvoja turizma određenog kraja, u ovom slučaju samo dodatno obogaćuju ili još bolje upotpunjuju. Zaštita i održavanje arheoloških lokaliteta pogotovo ovakvih zaštićenih krajeva kao što je park prirode Blidinje, izdižu turizam na viši rang kvalitete i ponude, ne samo lokalno, regionalno, već i šire, a sami povijesni biseri ovoga kraja zaslužuju veću brigu, kao i priliku da se istraže kako bi se dobila još bolja slika i uvid u tajne života naroda koji je stoljećima prije živio na ovim prostorima. Srednjovjekovne nekropole pogotovo s područja Blidinja nisu istražene, a uzevši u obzir iznimno značenje ovih kulturnih spomenika za našu državu i šire te uključujući suradnju stručnjaka raznih profila od arheologa, povjesničara, povjesničara umjetnosti, geografa, ali svakako i s druge strane stručnjaka za turizam i turističke djelatnosti, ovdje bi se radilo o megaproejktu kojim bi se uložilo u budućnost. Međusobna suradnja bi donijela puno više profita, ne samo financijskog već i buđenja kulturne svijesti kod lokalnog naroda, a svjetsku populaciju bi podsjetilo s kakvim kulturnim blagom Bosna i Hercegovina raspolaže.
Područje Blidinja je zapravo kraška visoravan koja se prostire u smjeru sjeveroistok-jugozapad između Čvrsnice i Vran-planine. Sa sjeveroistočne strane visoravan započinje sa Velikim ili Sovićkim vratima, a na jugozapadu Blidinje se prostire na jednoj strani preko Poljane, do prostora Gornjih i Donjih Bara, iza grebena Čvrsnice i na drugu stranu na područje Svinjače. Blidinjsko jezero se nalazi na visini od 1150 m nadmorske visine. Blidinjska visoravan je duga oko 20 km, a široka oko 4 km u najvećem dijelu. Stanovništvo se na ovim prostorima u prošlosti najviše bavilo stočarstvom i to većinom u ljetnom periodu. Na ovom prostoru evidentirano je šest srednjovjekovnih nekropola stećaka s 314 stećaka od kojih je oko 25 % ukrašeno, a to su Risovac, Ponor, Dugo Polje, Donje Bare, Jezero i Barzonja.
Bešlagić je objavio prvu monografiju o stećcima na Blidinju, 1959., koju je objavila Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Unatoč tome što nije istražio nijednu od ovih nekropola, podatke koje je pružio smatramo danas od iznimne vrijednosti, pogotovo jer su vremenom neki stećci utonuli u zemlju, oštećeni, ili su njihovi bogati ukrasi nestali zbog nedovoljne zaštite. Osim ostataka prapovijesnog naselja na Barzonji, na prostoru Blidinja pronađene su 2 prapovijesne gradine na lokalitetima Podjelinak i Sesaruša te tri kamene gomile pored glavnog puta: Zmijska gomila, druga u Risovcu i treća kod obližnjeg sela Orašca.
U srednjem vijeku Blidinjski kraj je od 1325. bio u sklopu Bosne, kojom su u to vrijeme vladali Kotromanići, nakon čega od 1357. spadaju pod vlast ugarskog kralja Ljudevita, kao miraz žene Jelisavete (kćer Stjepana Kotromanića). Tada kao ban vlada Tvrtko I. Kotromanić. Nakon Tvrtka Humom vlada Sandalj Hranić do 1435., kojeg nasljeđuje Stjepan Vukčić Kosača. Bešlagić je u srednjovjekovnim izvorima pronašao ime Mastana Bubanjića, čije se ime veže za Masnu Luku, za koju smatra da se prvotno zvala Mastanova Luka. Luka je izraz koji se upotrebljavao za zemlju koja je bila bogata livadom, vodom, šumom, kao i obradivom zemljom, a sam položaj Masne Luke između Čvrsnice i Vrana je svakako imao sve navedene odlike. Blidinje su u srednjem vijeku bile dio župe Drežnice, gdje je pronađen natpis u živoj stijeni iz XIV. stoljeća, pisan starom bosanskom ćirilicom u kojemu se spominje ime vojvode Mastana. U dvjema Tvrtkovim poveljama se također ime Mastana navodi kao svjedok, 1354. i 1355. g. Još jedan dokaz za Mastana kao uglednu osobu iz ovog vremena nalazi se na fresci u staroj pravoslavnoj crkvi u Dobrunu kod Višegrada u portretu koji se odnosi na protovesijara (titula današnjeg ministra financija) na dvoru kralja Tvrtka I. Ime je oštećeno no Đ. Mazalić je ovo ime pročitao kao Mastan, čemu se priklonio i Bešlagić. Mastan i njegovi nasljednici su bili ugledni plemići ovog vremena. Na osnovi Mastanovog natpisa iz Drežnice, imajući u vidu da su Blidinje u ovo vrijeme pripadale župi Drežnica, Bešlagić datira i stećke s Blidinja u drugu polovicu XIV. stoljeća, a neke u XV. stoljeće.
Karakteristike stećaka na Blidinju
Stećci s Blidinja su se klesali u obližnjim kamenolomima na području Muharnice, Vrana i Čvrsnice. Materijal je krečnjak svijetlosive boje, iako kvaliteta nije ujednačena zbog čega je tijekom vremena došlo do pucanja stećaka. Neki stećci su se obrađivali u kamenolomima, dok su drugi na samim nekropolama. Stećci su se prevozili na saonicama, valjcima, a za veće stećke se koristilo više pari volova, jer teret od nekoliko tona nije bilo tako lako dovesti do odredišta, nekropole. Kamen se uvijek tražio u neposrednoj blizini nekropola, koliko je to bilo moguće. Kao pribor za klesanje i obradu stećaka su služili željezni klinovi i poluge, za obradu hrapavih površina čekić sa špicom i ručna špica, a kod finije obrade zubača i nazubljeni čekić.4 Ukrasi su najviše plastični, dok su npr. bordure (okviri) urezani ili udubljeni. Ukrasi su se izrađivali pomoći čeličnih dlijeta, ravna, zupčasta, okruglasta, točkasta itd.5 Sve nekropole na području Blidinja su smještene uz prometnice. Ukrasi na stećcima se mogu podijeliti na dekoracije, simbole i figuralne predstave. Nekropole s Blidinja spadaju među najljepše i najbogatije ukrasima na području šire regije. Za svaku od šest nekropola ćemo dati najosnovnije podatke počevši od smještaja, broja stećaka, oblika, i na kraju najzanimljivijih prizora koje ima određena nekropola.
Risovac
Nekropola na Risovcu je smještena na sjeveroistočnom dijelu Blididnja, u blizini zaseoka Lokve uz put, gdje se nalaze 41 stećak,a od tofa 10 ploča, 20 sanduka, 7 visokih sanduka,3 sljemenjaka s posteljom i jedan sljemenjak bez postelja. Dio stećaka se nalazi na razrušenom kamenom tumulusu, čiji je promjer oko 16 metara. U Risovcu se nalazi nekropola stećaka dimenzija 33×21 m. Orijentirani su u smjeru sjeverozapad – jugoistok, zapad – istok i sjever – jug. Ukupno je ukrašeno je 14 spomenika. Nekropola je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine proglašena 2005.g. Od ukrasa su zastupljene bordure, od listova, cik-cak linija, koje čine okvire ukrašenih stranica stećaka, stilizirani motivi križa kao što su motiv križa kojeg Bešlagić opisuje kao križ „tref“ oblika, tu su i prikazi križa čiji krajevi završavaju u obliku sidra, primjer gdje se uspravni kraci završavaju u obliku jabuke,zatim motivi rozete, polumjeseci, kružni tordirani vijenac, figuralni prikazi 3 scene lov na jelena, 2 scene lova na vepra, jedna scena turnira i jedna scena kola.Ukrašeno je sveukupno 14 stećaka.
Nekropola Dugo polje
Dugo polje ili Dugopolje je krško polje u zapadnoj Hercegovini, između planina Vrana i Čvrsnice. Nalazi se u sastavu Parka prirode Blidinje a administrativno pripada općini Posušje i na sjeveru općini Jablanica. Pruža se u pravcu sjeveroistok-jugozapad, okomito na dinarski pravac, u dužini od 14 km sa prosječnom širinom od oko 3 km na nadmorskoj visini od oko 1200 m. Na njemu nema stalnih nastambi, tek poneka vikendica i pojata (pastirska privremena nastamba) na istočnoj strani. Ova nekropola predstavlja ujedno i najveću nekropolu na Blidinju, no i u široj regiji predstavlja jednu od većih nekropola od 150 stećaka. Smještena je uz put koji vodi od Blidinjskog jezera prema Vratima i Sovićima. Nekropola ima dimenzije od oko 90m x 36m. Od oblika stećaka tu su 72 ploče, 59 sanduka, 14 velikih sanduka, 4 sljemenjaka s podnožjem i jedan bez podnožja, a njih 32 su ukrašena iznimno bogatim ukrasima. Od ukrasa se mogu izdvojiti rozete kao najčešći motiv, križevi (stilizirani, krakovi koji završavaju u obliku strelica, u obliku sidra ili pak kao ljiljan s trolistovima) polumjeseci, bordure (spirale, cik-cak s trolistima), kružni vijenci, tordirano uže, na 3 mjesta štit s mačem, 1 prikaz mača, na 2 prikaza su heraldički znakovi rozete ili dijagonalne pruge s biljnim ukrasima (u obliku ljiljana), motiv strelice, polumjesec, jabuka. Od figuralnih scena tu je 5 scena lova, 2 turnira, 2 kola, i jedan prikaz 3 figure koje izlaze iz kule. Na dva spomenika su prikazi srne i konja, a na jednom spomeniku je prikaz ljudske ruke. Tri prikaza koji se ističu na ovoj nekropoli svakako imaju simboličan karakter, prikaz 5 muških figura s koso podignutim rukama (spomenik 137), prikaz tri figure s rukama na prsima (134) i na kraju prikaz fantastične životinje sa zmijom (123). Spomenik 123 predstavlja ujedno i najbogatije ukrašen, prikazima lova, kola i krilate životinje oko koje se nalazi zmija.
Nekropola Jezero
Smještena je oko 100 metara od sjeveroistočne obale Blidinjskog jezera, desno od puta prema Risovcu. Na ovoj nekropoli nalaze se četiri stećka koji su orijentirani istok-zapad, uz mala odstupanja sjeveroistok-jugozapad. Blizu ovih stećaka nalazi se nekoliko ulomaka kamena, moguće ostatci ostalih stećaka. Od oblika su zastupljeni jedna ploča, dva sanduka i jedan sljemenjak s podnožjem. Što se tiče ukrasa zastupljeni su bordure od dviju paralelnih linija između kojih se nalaze povijena linija i slobodne kukice, cik-cak linije, motiv križa čiji kraci kružno završavaju, oštećeni prikaz lovca sa štitom i jelenom, prikaz konjanika u lovu koji kopljem gađa jelena uz figuru psa, a ispod ovog prizora se nalazi kolo koje vodi jedan muškarac i tri ženske figure s blago podignutim rukama. Oko približno 100 metara zapadno i sjeverozapadno od ovog lokaliteta nalazi se Borova glava, istureni dio Vran-planine, kojeg Bešlagić povezuje sa srednjovjekovnom granicom između Primorja i Zagorja. Kao i na ostalim nekropolama i ovdje se radi o utonulim stećcima, koje su zub vremena i vegetacija obilježili.
Nekropola Donje Bare
U mjestu Donje Bare, na jugozapadnim obroncima planine Čvrsnice nalazi se nekropola sa 26 stećaka, 13 ploča, 5 sanduka, 4 sljemenjaka, jednim križem i 3 fragmenta sanduka.
Smješteni su na manjem uzvišenju ispod Jelinka, a šest stećaka je na jednom od dva tamošnja zemljana tumula. Jedanaest spomenika ukrašeno je raznim motivima, među kojima su 3 ploče, 4 sanduka, 3 sljemenjaka i 1 križ. Dominiraju ploče nepravilnog oblika. Od ovih stećaka ukrašeno je 11 primjera s ukrasima rozeta, polumjesec, friz u obliku zavojite linije s umetcima u znaku omege i u obliku cik-cak linija, kružni vijenac, bordure u obliku zavojitih linija sa spiralnim dodatcima, križ, svastika, štit, mač, figuralni prikaz dvije scene turnira na konjima, od kojih je je dan prikaz vitezova unutar arkada (arhitektonski motiv) a drugi prikaz uz vitezove i tri žene unutar arkada kao dio turnira, kolo od pet ženskih figura te jednom muškom figurom prikazanom sa štitom i mačem, prikaz vitezova između kojih stoji ženska figura ispred koje se nalazi tordirani luk – možda predstavlja ulaz u dvor.
Nekropola sa stećcima Donje Bare, je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čini nekropola sa 26 stećaka.
Ova nekropola se nalazi pored puta koji vodi od jezera prema Svinjači te broji oko 70 stećaka većinom sanduci, nešto ploča i 3 sljemenjaka. Samo 10 primjera imaju ukrase, jelen, bordure sa spiralama, rozete, figuralni prikaz ženskog kola, motiv križa. Najvećim dijelom su stećci utonuli u zemlju. Grob Dive Grabovčeve, hodočašće na Kedžaru, primjer spajanja i njegovanja kulturne baštine, narodnih običaja, hodočašća te svakako i turizma.
Nekropola Ponor
Pokraj Zmijske gomile nalazi se Brčanj, čiji jedan dio natapa mala ponornica. Ispod strmog završetka brda (područje Hrbina) blizu puta nalazi se nekropola Ponor na kojoj je 21 stećak. Ova nekropola se nalazi uz glavni put koji spaja župe Ramu i Rakitno, koje su inače bogate arheološkim lokalitetima od prapovijesti, antike do srednjeg vijeka. Sjeverno od Zmijske gomile nekih 600m nalazi se kamenolom za vađenje stećaka, nekoliko nezavršenih te jedan na kojemu se nalazi prikaz konja. Stećci na Ponoru su orijentirani zapad-istok te poredani okomito na taj smjer u redove. Većinom su zastupljeni oblici sanduka (14), ostalo su ploče (7). Samo jedan primjer na nekropoli Ponor je ukrašen nekom vrstom stepenica na zapadnoj čeonoj strani, dok je s južne plastični prikaz čovjeka koji u jednoj ruci drži koplje, a u drugoj predmet u obliku šesterokrake zvijezde. Na vrhu koplja se nalazi još jedan nepoznati predmet te polumjesec.
Vrisak.info
