Reagirajući na izjave Ive Josipovića o širokobriješkim franjevcima, vicepostulator postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće, fra Miljenko Stojić, od bivšeg je predsjednika zatražio čvrste dokaze o onome što govori u javnosti, dodajući kako se pamfleti partizanskih političkih komesara, bez bilo kakvog pozivanja na relevantme povijesne izvore, ne mogu svrstati u tu kategoriju…
-Prošlih dana, baš u jeku obilježavanja obljetnice Hrvatskog križnoga puta, Ivo Josipović ponovi svoje teze o širokobriješkim fratrima kao legitimnom vojnom cilju. Budući da sam vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, iznijeti mi je kako zapravo stoje činjenice na kojima bi trebalo graditi istinu o tim danima. Nešto sam već od svega toga rekao 15. travnja na početku Josipovićeva govora o hercegovačkim pobijenim fratrima, istaknuo je fra Miljenko Stojić u priopćenju za javnost.
Osvrnuo se i na proces pomirbe.
-Dr. Franjo Tuđman preuzimajući vlast progovorio je o pomirdbi što je podržala većina hrvatskog naroda. U isto vrijeme progovorio je i o duhovnoj obnovi hrvatskoga naroda što je opet ta većina podržala. Zbog toga smo dobili Domovinski rat i na njegovim temeljima nastavljamo graditi svoju državu, naglasio je.
Podsjetio je i na međunarodnu osudu zločina totalitarnog komunističkog režima ali i svrstavanje Josipa Broza Tita među deset najvećih zločinaca XX. stoljeća.
-S druge strane, Parlamentarna skupština Vijeća Europe 2006. pozva na međunarodnu osudu zločina totalitarnog komunističkog režima stavljajući ga tako uz bok nacionalsocijalizma i fašizma, čega se posebno sjećamo 23. kolovoza. A zapadni povjesničari još prije toga svrstali su Josipa Broza Tita na 9. mjesto suvremenih ubojica, podsjetio je.
Uzimajući sve rečeno u obzir, posljednje istupe Ive Josipovića okarakterizirao je govorom mržnje temeljenim na lažnim »činjenicama«.
-Uzimajući ovo u obzir lako shvaćamo da je Josipovićev spomenuti govor zapravo govor mržnje temeljen na lažnim »činjenicama«. Pristajući uz komunističke zablude on našu, valjda i svoju, hrvatsku državu nastoji svrstati na pogrješnu stranu. Provjerene činjenice, pak, idu ovako. Pročitao sam literaturu koju Josipović spominje, ali i više od toga iz istoga izvora. Rađena je na temelju lažnih izvješća o jugokomunističkom osvajanju Širokog Brijega 7. veljače 1945. To je uspješno dokazao povjesničar Vladimir Šumanović svojim člancima u Časopisu za suvremenu povijest, koje je Vicepostulatura kasnije prenijela u svome glasilu Stopama pobijenih kao i na portalu pobijeni.info. – navodi fra Miljenko Stojić.
Osvrnuo se i na povijesne izvore koji negiraju Josipovićeve “činjenice”.
-Da franjevački samostan na Širokom Brijegu nije bio nikakva vojna utvrda, kaže i jugokomunistički plan napada od 5. veljače. U Arhivu vojnoistorijskog instituta u Beogradu pronašao ga je fra Andrija Nikić 1971.
Jugokomunisti su, probivši crte obrane izvan samostanskog posjeda, u samostan ušli oko 10.00, a ubijanje 12 zatečenih franjevaca počelo je oko 16.00. O tome svjedoči njemačka literatura, literatura koju su pisali hrvatski vojnici, pa čak ponegdje i jugokomunistička literatura, istaknuo je.
Osvrnuo se i na vlastita saznanja do kojih je došao kao vicepostulator.
-Što se točno događalo tih teških trenutaka rekli su također sljedeći čija svjedočanstva Vicepostulatura posjeduje. Tadašnji franjevački đaci, a kasnije hercegovački franjevci. Đaci civili koji su ostvarili različite karijere u društvu. Časne sestre koje su bile na dužnosti na Širokom Brijegu. Hrvatski vojnici u njemačkim postrojbama. Pripadnici jugokomunističkih postrojbi koji su zaista ušli u samostan, a ne da su o svemu čuli od svojih političkih komesara, navodi Stojić.
Osvrnuo se i na svjedočenje nekadašnjeg mostarskog biskupa don Petra Čule, koji je među prvima istraživao ove događaje.
-Izdvojio bih ovdje posebno svjedočenje mjesnog biskupa don Petra Čule. Odmah je ispitao što se to dogodilo na Širokom Brijegu, ne samo zbog toga što su jugokomunisti, nastojeći stišati negativan efekt svoga poteza, proširili priču da su franjevci pucali na njih i polijevali ih vrelim uljem. Biskup je jednostavno htio doći do istine. Saznavši ju obavijestio je o njoj nadležnu kongregaciju u Rimu već krajem ožujka, a jedan je od najzaslužnijih da je ubojstvo hercegovačkih franjevaca ušlo u ono glasovito Pastirsko pismo od 20. rujna 1945. Tada je to značilo staviti doslovno glavu na panj – istaknuo je.
Analazirajući komunistička ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca podsjeća da je samo jedan od njih osuđen na smrt – ostali su svi likvidirani.
-Promotrimo kratko i samo odvijanje ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca. Svi su ubijeni bez suda, osim fra Radoslava Glavaša koji je, zajedno s još 57 njih, za pola sata osuđen na smrt. Prvi hercegovački franjevac ubijen je 1942. Njih 15 bilo je na Hrvatskom križnom putu, 2 su ubijena na Kočerinu 21. svibnja. Ostalih 48 ubijeni su u jugokomunističkom »oslobađanju« Hercegovine. Pa i da se onih 12 na Širokom Brijegu ponašalo kako jugokomunisti kažu, što je s preostalih 36? – pita se fra Miljenko.
Osvrnuo se i na načela na kojima radi Vicepostulatura, na čijem je ćelu.
-Svi navedeni svjedoci koje sam ispitao, a mnoge od njih i Crkveni sud u Mostaru, stavljali su najprije desnu ruku na Sveto pismo i prisezali da će govoriti istinu i samo istinu. Vjeruju u Boga i zbog toga je isključeno da su tom prilikom bili krivokletnici, jer to bi bilo odbacivanje vječnoga života kojemu se nadaju prispjeti. Oni, pak, koji su po narudžbi pisali literaturu na koju se tako samouvjereno poziva Ivo Josipović, nemaju na što jako prisegnuti jer ne vjeruju u Boga i drže da sve završava na ovoj zemlji. Zbog čega onda ne bi prekrajali činjenice?, pita se Stojić.
Od Ive Josipovića očekuje čvrste dokaze za ono što govori.
-Još treba napomenuti da vicepostulator pod prisegom na Sveto pismo ne smije zanijekati, skriti… niti ono što pobijenim franjevcima ide u korist niti ono što ih teško optužuje. Stoga će Vicepostulatura biti zahvalna ako joj Ivo Josipović ili bilo tko drugi pruži čvrste, jasne dokaze o fratrima čiji život i djelovanje istražuje. Ovo što do sada govori Ivo Josipović i slični očito ne spada u tu kategoriju – zaključuje vicepostulator fra Miljenko Stojić.
D. Šimić/HRsvijet
