Više od polovice umirovljenika u Bosni i Hercegovini, prema ranijim procjenama, živi na granici socijalnog minimuma. Kada podmire troškove za osnovne namirnice, režije i lijekove, novčanici im ubrzo ostaju prazni. Zbog vrtoglavih cijena, mnogi su prisiljeni na bojkot kupovine, koji im nije nepoznanica – na to su primorani gotovo svakodnevno.
Ejub Husić, koji već 17 godina živi s minimalnom mirovinom, suočava se s nizom problema. Njegovo zdravstveno stanje dodatno otežava svakodnevnicu, a unatoč pomoći djece, navodi da su umirovljenici odavno izgubili mogućnost za ono što je drugima normalno, javlja BHRT.
“Poslije dvadesetog nema novca. Gotovo. Znači, opet treba petnaest dana do mirovine izdržati, pozajmicu napravimo, pa vraćamo, na sve moguće načine. Ono što osnovno moramo plaćati – to su obveze, struja, voda, smeće, lijekovi. Tako da nama ne može ostati ništa”, ističe Husić.
Mnogi umirovljenici, kaže, prisiljeni su kupovati nekvalitetnu hranu koja je unatoč tome skupa, dok o kvalitetnijoj ni ne razmišljaju. Veliki broj njih ovisi o pomoći djece i dijaspore, no čak i oni sve teže izdvajaju novac za pomoć.
“Ovdje jedino što dijaspora najviše pomogne, i susjedima i prijateljima, rodbini pogotovo. Ali i oni sve manje imaju sredstava za pomoć, mi to već osjetimo. S tim da je odgovornost na vrhu – Federalni zavod za mirovinsko osiguranje i Vlada. Oni nas niti vide niti čuju, samo pričaju, ali za nas nemaju nikakav osjećaj”, dodaje Husić.
Vrisak.info