1. Kako je sve počelo? Opiši nam početke svoje nogometne karijere u NK Široki Brijeg.
– Ništa, evo ja sam malo kasnije počeo, stariji brat Zoran je trenirao nogomet, onda sam probao i pokušao i ja. U klubu su vidjeli da ima nešto u meni i nastavio sam s treninzima i igrom. Ljudi su zapazili da vrijedim i nastavio sam trenirati i igrati. Bilo je odlično. Nije tada bilo ni pionirske ni juniorske momčadi, ali moj talent je prepoznat.
2. Jesi li potajno sanjao ovako uspješnu nogometnu karijeru?
– Nisam, teško je bilo s ovih prostora uspjeti u nogometu, mnogo igrača je pokušavalo. Ja ni u snu nisam sanjao da ću napraviti ovakvu karijeru.
3. Iz NK Široki Brijeg prelaziš u NK Osijek u kojem provodiš dvije sezone. Kakve si dojmove ponio iz tog kluba?
– Dobro, meni je kao dječaku sa sela bila čast da odem negdje, eto otišao sam u Osijek, nisam pogriješio. Proveo sam dvije godine, ljudi su me prihvatili, bilo je ekstra. Dao sam dobre golove, igrao sam dosta utakmica, osvojio simpatije navijača. Ostao sam dvije godine. Da je pokojni Novalić bio živ, možda bih ostao još. Mislim da nemam za čim žaliti, navijači su me prihvatili i mislim da sam ostavio dobar dojam u Osijeku.
4. Opiši nam svoju reakciju na vijest da te HNK Hajduk želi u svojim redovima.
– Zanimalo se dosta klubova. Šurjak je bio konkretan i rekao je da želi mene dovesti u Hajduk. Bio je tada i Ivica Matković. Mislim da nisam pogriješio, mada me je bilo malo strah. Ipak Hajduk je veliki klub i Split je velika sredina, ali mislim da nisam pogriješio i na kraju mislim da sam zadovoljio obje strane.
5. U dresu Hajduka si odigrao sezonu za pamćenje. Titula prvaka Hrvatske, dva nezaboravna pogotka u derbiju s Dinamom. Kaži nam nešto o tome.
– Tko nije igrao u Hajduku, ne zna što je draž s Poljuda, sa sjevera. Na početku je bilo teško. Jedan dječak sa sela da dođe u Hajduk. Mislim da sam svojim igrama i ponašanjem privukao navijače i igrače koji su me zavoljeli. Svugdje gdje sam igrao, nisam imao problema s navijačima i igračima . Mislim da sam svojim golovima ostavio nezaboravan trag koji se i dan danas pamti na Poljudu.
6. Koji ti je najdraži pogodak u karijeri?
– Najdraži pogodak u karijeri sigurno je na Poljudu protiv Dinama. 35 tisuća navijača na Poljudu kad sam povaljao Butinu i Sedloskog i dao gol.
7. Nakon uspješne sezone u Hajduku prelaziš u austrijski Karnten iz Klagenfurta. Jesu li na stolu bile ponude nekih drugih klubova?
– Bilo je ponuda Kolna i još dva, tri kluba, Austrijanci su bili konkretni i ne žalim. Četiri godine sam proveo u prvoj ligi, dvije godine u drugoj, šest godina sam bio u Austriji. Navijači su me zavoljeli. Davao sam golove. Najbitnije da sam davao sve od sebe, od srca igrao i ljudi su to prepoznali.
8. Što ti je ostalo najupečatljivije iz razdoblja provedenog u Klagenfurtu?
– Puni stadioni, kad 12 tisuća skandira tvoje ime. I publika i svi u gradu su me voljeli i mislim da ne žalim.
9. Nakon Klagenfurta vraćaš se u Široki Brijeg, a karijeru završavaš u Posušju 2010. godine. Kaži nam nešto o tome.
– Godine su pritisnule, mislio sam ostati dvije godine u NK Široki Brijeg.
Dao sam zadnje godinu 12 – 13 golova. Možda sam mogao ostati igrati još jednu sezonu .U Posušju sam završio karijeru, ljudi su bili korektni, brat mi je bio trener u klubu. Probao sam izaći u susret i mislim da je bilo sve na najboljem nivou.
10. Imao si dva nastupa za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Opiši nam to iskustvo.
– Svakom hrvatskom igraču je san igrati za hrvatsku reprezentaciju. Dobio sam poziv od Ćire Blaževića. Igrao sam na prijateljskoj utakmici s Francuskom i nastupio sam na Korea kupu. Meni je bila čast nositi hrvatski dres zajedno s Bokšićem, Štimcem, Šukerom, Ladićem i ostalima iz hrvatske reprezentacije. To su nezaboravni trenutci.
11. Koji te je trener najviše impresionirao u karijeri?
– Zoran Vulić.
12. S kojim si igračima tijekom karijere izgradio trajna prijateljstva?
– Tu su Nenad Bjelica, Almir Turković, Dumitru Mitu, bilo je još dobrih igrača. Anđelko Marušić, Mario Slišković Bonić s naših prostora. Sa svima sam bio korektan. Svugdje.
13. Koji ti je nogometaš bio uzor na početku karijere?
– Bilo je dosta uzora, ali Alen Bokšić ispred svih.
14. Kako gledaš na to da Luka Modrić i u 38. godini i dalje dominira?
– On je ikona reprezentacije, može još na Europskom prvenstvu.
15. Tvojih prvih 11 u hrvatskoj reprezentaciji na predstojećem Europskom prvenstvu u Njemačkoj?
– Teško je odrediti prvih jedanaest, najbitnije je da su svi zdravi. Evo vidite koliko Perišić nedostaje. Najbitnije je da su zdravi i da dobro odrade pripreme pa ćemo vidjeti.
16. Tri najbolja svjetska nogometaša danas?
– Ronaldo, Messi su prije svih, pa Luka Modrić.
17. Kada se sve zbroji i oduzme, nakon svega u bogatoj karijeri što se pamti i ostaje?
– Ostaje jedan žal da sam mogao više napraviti, financijski sigurno vrijedim više. Danas su igrači preplaćeni. Ali najbitnije je da sam ostao zdrav i da s ljudima mogu normalno komunicirati. I dan danas svi me pozdravljaju kao nezaboravnu ikonu.
18. Što bi poručio mladićima koji žele uspjeti u nogometu, koji je recept za uspjeh?
– Recept za uspjeh: zdravlje, rad, rad i rad, puno odricanja i onda neće biti problema. Znači rad, rad, trening. Mada je bitan talent, bez njega je pravi uspjeh nemoguć.
19. Može li Hajduk ove sezone do naslova prvaka Hrvatske?
– Ja se nadam da će Hajduk biti prvak.
20. Ronaldo iz Turčinovića – jesi li ponosan na oba dijela tvoga nadimka?
– Jesam. Ne stidim se, mislim da mi je to čast da se u svijetu spominje moje ime i čast mi je i drago i da ljudi znaju odakle sam.
Vrisak.info
