Piše: Tomislav Soldo| Vrisak.info
Nad Hercegovinom nebo plače, sam po sebi je tmuran i tužan dan, onaj jesenski kišoviti, kada se još navikavamo na nedostatke sunca i topline.
Za nekih par sati ukopat će se tijela tragično preminule obitelji Krstić, u njihovom Mostaru proglašen je Dan žalosti, zastave su na pola koplja, sve je na pola koplja, razumi, srca i shvaćanja, tragedija je velika.
Čitajući komentare na Klixu upada u oči komentar Adise Busuladžić u kojemu ni više ni manje nego osuđuje tragično preminulu za “etničko čišćenje Ortiješa kod Mostara.”
Ne vidi od zloće i mržnje prema svemu što je hrvatsko ni činjenicu da je Marijana rođena 1988. godine te da je tijekom ratnih događanja imala godina kao sada mali anđeo, njena kćer, kojoj se bore za život u mostarskoj bolnici.
Dok se cijela BiH, ali i susjedne države pitaju kako se dogodila nesreća, tko je kriv, tko prav, zašto mlada obitelj odlazi, dotična piše sljedeće:
“Pokojnica je bila dugogodišnja istaknuta članica HDZ-a BiH TO Ortiješ i ostavila neizbrisiv trag u svome radu i djelovanju” zatim dalje navodi brojke koje možete vidjeti u objavljenim fotografijama i ističe kako sada u Ortiješu živi 90% onih koji se slikaju u dresu hrvatske reprezentacije, a ostali su svedeni na 1%.
Ne staje tu nego i dalje u komentarima napada ljude koji “Nisu imali srca 1992. i 1993.” pa se sasvim logično postavlja upitnik, može li ovo napisati čovjek koji je pri zdravoj pameti?
Da bi cijela stvar nakon ovog upitnika postala jasnija, koliko daleko mržnja prema čovjeku, ali i svemu hrvatskom može ići u prilogu donosim tekstu kojem Busuladžić proziva “lijeve stranke u BiH” zašto nisu osudili terorističke akte na Novom Zelandu.
Koliko daleko zlo i mržnja idu da može ljudsko biće u isto vrijeme optužiti nekoga zbog nereagiranja za teroristički akt na Novom Zelandu i popljuvati mrtvu osobu koja živi u tvojoj blizini samo zato što je pripadala političkoj organizaciji koja ima drugačije poglede od tvojih.
Adisa Busuladžić nije tek tamo neki “frustrirani gradžanin koji radi u fabrici za 480 KM” pa se došao ispaliti na komentarima da lakše zaspi.
Ta žena je književnica, nedavno je predstavila baš u Mostaru svoju prvu knjigu “Seks i rat”, surađuje i s međunarodnim organizacijama, bila je i u Ukrajini, ali i u SAD-u za vrijeme napada na WTC, reklo bi se da je kulturno uzdignuta osoba, ali uzalud sve, kada ne može pustiti narative, svima dobro poznatog europskog Tehrana.
Vrisak.info