Ugrovača je povremena rijeka i pripada Jadranskom slivu a ulijeva se u rijeku Lišticu koja se dalje ulijeva u Neretvu.
Proteče nakon velikih padavina kada se poplave polja podno Rakitna. Meandrirajući kanjon koji se naziva i Brina nalazi se sjeverozapadno od grada Širokog Brijega u Županiji Zapadno Hercegovačkoj. Dijeli sa desne strane sela Crne Lokve i Ljubotiće a lijeve Gornju i Donju Britvicu i Dobrkoviće, pišu na youtube kanalu krivismjer.
Gornji dio kanjona je od Rakitna do jezera Sinjac i nešto pitomiji dojnji od jezera Sinjac do predgrađa Širokog Brijega i naselja Trn. Silina vode kada naiđe je velika i godinama je klesala ovaj famozni kanjon koji je bio skrivena tajna. Rijetki su koji su uopće ulazili mjestimično u kanjon jer je i to bila svojstvena avantura.
Davno se iz kanjona na pojedinim mjestima znala izvlačiti voda, pijesak i drva ali direktnog prolaska cijelog kanjona se nitko ne sjeća, iako smo dosta pričali i razgovarali sa domicilnim ljudima. Po riječima lokalnih arheologa geološki posebno atraktivan jer čuva i krije sve vrste stijena iz mezozojskog perioda krede, sedimentalne stijene-vapnenci, dolomiti, dolomitni vapnenci, konglomerati, pješčenjaci i breče pa tako znajući da je ovo vrijeme bilo vrijeme razvoja kopnenih i vodenih gmazova vrlo lako je moguće da predstavlja potencijal za pronalazak raznih fosila, kostiju i čega sve ne.
Neke su već i pronađene kao recimo zubi izumrle vrste ribe koji se čuvaju u župnom muzeju u Izbičnu (selo iznad kanjona). Poznato je bilo da krije par malih jezera, od kojih su najzanimljiviji Sinjac i Zelenikovac (do njih se “lakše” može doći sa dojnje strane i usudniji lokalni stanovnici su ih od davnina posjećivali i kupali se u njima) a pričalo se i o dosta pećina i jama.
Samim pregledom satelitskih snimki, par izviđanja znali smo da je kanjon fascinantan, zajedno sa okolnim vrhovima je u biti skriveni dragulj i rijetki potencijal. Opremili smo se sa nešto alpinističke opreme, užadi, ponijeli smo i bušilicu, nešto spitova, alki jer nismo bili sigurni na što možemo naići. Imali smo idealne uvjete, kiše nije bilo već duže vrijeme, samo jutro je bilo prohladno očekivalo se nešto rose ali na našu sreću nije bilo klizavo. Uvodnih par kilometara od Rakitna se prolazi kroz širi usijek, šiblje i šumu i tih par kilometara nije zanimljivo ali pravi kanjon počinje podno naselja Vranjkovac i odmah dobija odlične vizure. Kanjon se sužava, litice postaju sve više a teren teži. Prvo veći kameni blokovi, pa “stidjlivi” skokovi i onda skok za skokom, amfiteatar za amfiteatrom, usijek za usijekom. Od 5-10-15m pa onih većih od 20-30m i više. Naša ideja je bila prolazak, nismo se puno bavili detaljima, gdje smo god procijenili da ćemo gubiti puno vremena tražili smo izlaz, slobodno penjući i ponovno se apsajlom spuštajući u kanjon.
Bitno nam je bilo ne upasti u zamku iz koje ne bi mogli izići, tako da smo dosta razmišljali. Za jedno mjesto smo 100% sigurni da se ne može preći ako se ne postave ljestve ili buši iznad neki viseći most ili slično klinovima i sajlama jer postoji ponor od svojih cca 30m koji se proteže preko cijelog korita. Za sve ostalo postoji mogućnost diretnog prolaska uz ulaske u vodu i kombiniranje alpinističkih tehnika. U prolasku smo naišli na dva manja jezerca te pet velikih Bezdan 1,Bezdan 2, “suhi” Zelenikovac, najveće Zelenikovac te Sinjac.
Bezdani su velike rupe sa ogromnim količinama vode, nalaze se ispod skokova, za “suhi Zelenikovac” kažu da presuši, mada imali smo dosta tih nekih kontradiktornih informacija koje na terenu sasvim drugačije izgledaju. Zelenikovac se nalazi u ogromnom amfiteatru sa velikim liticama i sigurno je najljepši dio kanjona, u sebi krije veliku količinu vode a golim okom iz visine su bile vidljive velike riba, pretpostavljamo pastrmke. Vidjeli smo i par žaba, na sreću zmija nije bilo, one su mogle biti velika opasnost možda ne u samom kanjonu ali okolo njega je sve idealno za obitavalište najopasnijih, poskoka i crnostriga.
U uvodu smo spomenuli stijene i sve je kako smo rekli, razne vrste, na fotografijama se vidi da su razdoblja drugačija, sedimentiranje, razne strukture hridi a u kanjonu od sitnog pijeska kao na moru, oblutaka pa nešto većih kamenih blokova do ogromnik kamenih blokova. Naišli smo na tri manje pećine. U pojedinim dijelovime kanjon se malo proširi ali baš na tim mjestima je i najveća visina do izlaska iz njega, litice su strme i na dosta mjesta zbog strukture teško prolazne ako su uopće prolazne.
Na jednom mjestu smo mislili da ćemo se morati vratiti i baš razmišljanje o povrtaku i traženju izlaza nas je potaklo da nađemo daljnji prolaz ka cilju, na sreću uspjeli smo i sve smo prošli kako smo zacrtali. Smatramo da ovaj dio od Rakitna do Sinjca ima cca 11 km prva 3 km su lagana a sami “gornji” kanjon je cca 8km.
Vrisak.info
